Legrad i okolica

Općina Legrad, kao jedinica lokalne samouprave osnovana je Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj od 30.12.1992. godine, a nalazi se u sastavu Koprivničko-križevačke županije. Osnivanjem Općine u njezin sastav ušla su sljedeća naselja: Legrad, Mali Otok, Selnica Podravska, Veliki Otok i Zablatje. Naselja Antolovec i Kutnjak pripojena su Općini Legrad 1996. godine.
Površina Općine iznosi 62,62 km2, što čini 2,8% ukupne površine Županije.

U povijesti se na području sadašnje Općine najviše spominje naselje Legrad, koje je ujedno i sjedište sadašnje Općine Legrad.
Legrad se spominje od 1384. godine kao naselje u Međimurju. U 15. stoljeću dobio je status trgovišta (oppidum), a od 1610. godine ima svoj grb. U 17. stoljeću dodijeljen mu je privilegij slobodnog trgovišta, a sredinom 17. stoljeća kratko se spominje kao grad. U 16. stoljeću ulazi u sastav posjeda Zrinskih koji tu uređuju sjedište Legradske ili Međimurske kapetanije, izgradivši 1567. godine protuosmansku utvrdu. Tijekom 17. i 18. stoljeća u Legradu se razvija trgovina i cehovi. Krajem 17. i početkom 18. stoljeća Legrad ima više od 3000 stanovnika i najveće je naselje županije Zala, te jedno od najvećih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U blizini je kratko postojala utvrda Novi Zrin (1661. – 1664.). Legrad je nakon poplave, 1710. godine, promjenom toka rijeke Drave, našao na desnoj, podravskoj obali rijeke Drave. Legrad je do 1918. godine bio u sastavu mađarske županije Zala, a kratko, od 1848. – 1861. godine u sastavu Hrvatske. Tijekom II. svjetskog rata, od 1941. do 1945. bio je pod mađarskom okupacijom. Legrad je u drugoj polovici 19. stoljeća dobio željezničku stanicu s današnje mađarske strane rijeke Drave koja je do do prije nekoliko godina nosila naziv Legrad.
Naselje Kutnjak prvi puta se spominje 1495. godine, u popisu dimova za kraljveski porez plemićkog suca Demetrija u Križevačkoj županiji koji su ubirali dikatori pečujski kanonik Andrija i senjski kapetan Gavan iz Zagreba i ban Ivaniš Korvin. 1507. godine posjed „Kothnyak“ od 13 dimova posjeduje magistar Franjo. Treba spomenuti da je od 21. veljače 1512. do 24. prosinca 1512. godine u Kutnyaku hrvatski ban i veliki ugarski paladin, Emerik (Mirko) Perenyi pisao devetnaest svojih odluka. U 20. stoljeću na lokaciji Lunjkovec – Kutnjak pronađeni su izvori geotermalne vode sa temperaturom od 140 stupnjeva, te je voda isplativa i za dobivanje električne energije kroz projekt izgradnje termoelektrane, što je prva faza iskorištenja tih geotermalnih bušotina.
Ostala naselja u sastavu Općine Legrad – Veliki Otok, Mali Otok, Selnica Podravska, Zablatje, Kutnjak i Antololovec, spominju se kao jedno od žarišta „Podravske seljačke bune“ 1755. godine.

Položaj općine

Općina Legrad smještena je u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske uz rijeke Muru i Dravu i granicu sa Republikom Mađarskom. Općina Legrad graniči: na jugu sa općinama Drnje, Đelekovec i Rasinja, na zapadu sa općinom Mali Bukovec u Varaždinskoj županiji, na sjeverozapadu sa općinama Kotoriba i Donja Dubrava u Međimurskoj županiji, a na sjeveru sa Republikom Mađarskom.
Područje Općine se sastoji od tri odvojena prostora – južno od rijeke Drave, između Drave i Mure je područje „Velikog Pažuta“ u Međimurju, u sastavu kojega se nalazi i „Ornitološki rezervat Veliki Pažut“. Drugi dio čini najveća površina općine, južno od rijeke Drave gdje se nalaze sva naselja i treći dio koji se prostire između granice s Republikom Mađarskom i općina Đelekovec i Drnje, a na kojem se nalaze jezera Šoderica i Jegnježđe. Uz jezero Šoderica izgrađeno je vikend naselje.
Granice područja općine Legrad poklapaju se sa katastarskim granicama rubnih naselja koja se nalaze unutar područja i to: k.o. Legrad, k.o. Veliki Otok, k.o. Selnica Podravska, k.o. Kutnjak i k.o. Zablatje.
U bivšem sustavu područje Općine Legrad je bilo zapostavljeno zbog svog pograničnog položaja i neposrednog dodira s Republikom Mađarskom koja je pripadala istočnom bloku.